Donošenje odluka o ljudima u organizaciji, danas je, u velikoj meri analitičko i zasnovano na podacima, a posedovanje i pravilno korišćenje analitike ljudi (engl. People Analytics) ključno za pobedu u borbi za talente i retenciji u kompanijama, izmedju ostalog. Analitika ljudi je prikupljanje i primena podataka o organizaciji, ljudima i talentima za poboljšanje bitnih poslovnih rezultata.
Tokom godina, analitika ljudi je evoluirala od izveštaja o HR sistemima, broju zaposlenih, odmorima i bolovanju do naprednijih mogućnosti kao što su upravljanje talentima i planiranje radne snage.
Postoji problem u definiciji pojmova. Izrazi analitika ljudi i HR analitika se često koriste naizmenično. Međutim, postoji razlika. HR analitika podrazumeva da su podaci ekskluzivni za ljudske resurse, dok analitika ljudi prevazilazi ljudske resurse i uključuje finansije, kupce, marketing i druge izvore podataka.
Analitika ljudi je ključna za praktikovanje ljudskih resursa zasnovanih na dokazima.
Postoje 4 tipa analitike ljudi od kojih svaka nudi drugačije uvide – deskriptivna, dijagnostička, prediktivna i preskriptivna.
2023. godine organizacija HR world pokrenula je Veliko regionalno HR istraživanje koje je imalo za cilj da prikupi kvantitativne podatke o stanju HR-a i HR procesa u regionu. Pomenuto istraživanje obuhvata uzorak od preko 100 HR-ova iz regiona koji su dali svoje mišljenje o važnim temama iz oblasti: regrutacije, selekcije, benefita, učenje, razvoj itd.
Prvi deo upitnika sadrži tvrdnje na koje je moguće odgovoriti petostepenom skalom: uopšte se ne slažem, ne slažem se, niti se slažem niti ne slažem, slažem se, potpuno se slažem.
Stavka „HR tim je obučen da koristi tehnologiju“ pokazala je da 50.1% ispitanika slaže sa izjavom, dok se 22.8% niti slaže niti ne slaže, dok se ostatak 26.1% ne slaže.
Na osnovu ovih procenta, možemo zaključiti da više od polovine ispitanika veruje da je HR tim adekvatno obučen za korišćenje tehnologije, što ukazuje na pozitivno usvajanje tehnoloških alata u organizaciji. Ipak, značajan procenat ispitanika (22.8%) ostaje neutralan, a 26.1% se ne slaže sa izjavom, što može sugerisati potrebu za dodatnim obukama ili komunikacijom kako bi se osiguralo da svi članovi tima razumeju i koriste dostupnu tehnologiju na efikasan način.
Takodje, statistički je značajno da je kod tvdnje „Menadžeri traže podatke koji ishode iz HR analitike kada donose poslovne odluke“, 37.2% zaposlenih odabralo stavku „slažem se”, a 20.7% „potpuno se slažem“ što znači da preko 50% zaposlenih svesno koliko su podaci iz HR analitike relevantni kada je u pitanju donošenje poslovnih odluka.
Identični podaci dobijeni su i kod tvrdnje „HR tim koristi HR analitiku za identifikaciju relevantnih rizika i kreiranje akcija za njihovo ublažavanje“ gde se 53.3% slaže sa izjavom, 22.8% niti se slaže niti ne slaže, a 23.9% ne slaže.
Posebno je značajna stavka „HR tim poznaje i koristi tehnike kvalitativnog i kvantitativnog prikupljanja i analize podataka u procesu generisanja uvida i donošenja odluka“ na kome se jasno mogu očitati koji tip analize podataka preovladava. Rezultati su pokazali da više od 50% ispitanika koristi osnovnu analizu podataka (izračunavanje srednje vrednosti, medijane, percentile), što bi moglo da se protumači da je potrebno uvesti neke novine u analize podataka ili čak obučiti i objasniti prednost korišćenja složenijih multifaktorskih analiza.
Osnovne multivarijantne modele (tipa faktorska analiza) i napredne multivarijantne modele (modeliranje strukturne jednačine) koristi jedva 9% uzorka što bi moglo biti upozorenje da je potrebno uvesti neke novine i složenije faktorske analize.
Ako se pogleda tvrdnja „Tip prediktivne analize koju koristi HR“, podjednaki procenat (40.2%) je dobio odgovor „angažovanost zaposlenih“ i stavka „ništa od navedenog“ dok je odgovor „namera da se napusti organizacija bila na visokom drugom mestu sa 33.7%.
Zabrinjavajuć je podatak da čak 92% kompanija uopšte ne koristi preskriptivnu analitiku. Ovaj podatak povlači za sobom pitanje – zašto je to tako?
Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti sledeće:
- Tokom godina, analitika ljudi je evoluirala od izveštaja o HR sistemima, broju zaposlenih, odmorima i bolovanju do naprednijih mogućnosti kao što su upravljanje talentima i planiranje radne snage i evidentno je da je neophodna u poslovima HR-a
- Moguće je zaključiti da više od 50% HR-ova koristi tehnologiju, što je i više nego dobro, ali s obzirom da živimo u digitalnom svetu, očekuje se da će ova brojka porasti. Što takodje može sugerisati potrebu za dodatnim obukama ili komunikacijom kako bi se osiguralo da svi članovi tima razumeju i koriste dostupnu tehnologiju na efikasan način.
- Takodje, preko 50% zaposlenih svesno koliko su podaci iz HR analitike relevantni kada je u pitanju donošenje poslovnih odluka i preko 50% zaposlenih u HR-u koristi analitiku za
- identifikaciju relevantnih rizika i kreiranje akcija za njihovo ublažavanje. Ovo je zaista zadivljujući podatak.
- Značajna je i mera u kojoj se proučava apsentizam, jer je on jedan od vodećih problema današnjice u sferi HR-a
- Rezultati su pokazali da većina zaposlenih koristi osnovnu analizu podataka, a da mali procenat koristi složenije – multifaktorske analize. Ovo bi moglo da se protumači da je potrebno uvesti neke novine u analize podataka ili čak obučiti i objasniti prednost korišćenja složenijih multifaktorskih analiza.
Autor: Ivana Svrzić