Prema sveže objavljenom Gallupovom izveštaju 2025 o globalnom stanju radne snage, trendovi se ne kreću u dobrom pravcu. Razlog tome je pad posvećenosti menadžera. Stariji menadžeri osećaju eroziju svog blagostanja za 5%, a žene menadžeri čak 7% . Sve je veća udaljenost između izvršnih direktora i zaposlenih, i pritisak komunikacije i usklađivanja je na srednjem menadžmentu. Izgleda da je više nego ikad potrebno da se flideri fokusiraju na izgradnju odnosa i obostranu dobrobit. Isti izveštaj tvrdi da bi nivo GDP na globalnom nivou porastao za 9% kada bi se ovi rezultati popravili.
Ponovo su sve oči uprte u lidere jer rast produktivnosti zavisi od investicija u trening i razvoj u organizaciji. Ako bi trening i razvoj krenuo od lidera, onda je prva stanica svakako emocionalna pismenost.
Emocionalna pismenost: više od inteligencije
Claude Steiner, transakcioni analitičar, prvi je upotrebio termin “emocionalna pismenost” još 1979. godine, mnogo ranije nego što je mlađi brat, emocionalna inteligencija postao popularan. On je kasnije ukazivao na razliku između emocionalne inteligencije i emocionalne pismenosti, naglašavajući da emocionalna pismenost podrazumeva emocionalnu inteligenciju “sa srcem”. Steiner je upozorio na opasnost od manipulacije ukoliko se emocionalna inteligencija koristi bez etičke osnove u manipulativne svrhe – da bi se neko ućutkao, da bi se manipulisalo emocionalnim reakcijama. Steiner ističe važnost iskrenosti i autentičnosti u međuljudskim odnosima. I zato govori o emocionalnoj pismenosti.
Emocionalna pismenost se definiše kao kompetencija koja se može razviti kroz učenje i praksu, a uključuje veštine i znanja koja nam omogućavaju da unapredimo kvalitet života i saradnju koristeći emocije i empatiju.
Zašto je emocionalna pismenost korisna u organizacijama?
Trendovi u poslovanju jasno ukazuju na važnost emocionalne pismenosti u organizacijama, a posebno u liderstvu. Lideri koji razumeju svoje emocije i emocije drugih, koji umeju da ih ispolje na konstruktivan način i da koriste emocije za rešavanje izazovnih situacija, grade bolju dinamiku unutar timova i podstiču saradnju.
Kada lideri pristupaju svojim zaposlenima sa poštovanjem i razumevanjem, konfliktne situacije se pretvaraju u prilike za učenje i brže se razrešavaju, što dovodi do veće produktivnosti. Emocionalna pismenost takođe doprinosi građenju dobrih odnosa i reputacije, što predstavlja osnovu za uspeh i napredovanje u karijeri.
Lideri koji kreiraju uslove psihološke sigurnosti, u kojima zaposleni imaju dozvolu da izraze svoja mišljenja i osećanja, su lideri oko kojih se ljudi okupljaju.
Ima li mesta emocijama na radnom mestu?
Emocije su neizostavni element našeg doživljaja sveta oko nas. One se javljaju svaki put kada nam je nešto važno i kada postoji potreba da se pokrenemo na naku akciju. Jednostavno govoreći, emocije su deo našeg mehanizma rešavanja problema na radnom mestu.
Hajde da to sagledamo kroz dva primera.
Došla sam u kancelariju i sa vrata sam već susrela pogled prijateljskog lica koleginice koja se vratila sa odmora. Srećna sam što je vidim. Ova emocija me pokreće da se približim koleginici, da je toplo pozdravim i provedem neko vreme sa njom. Sreća ima funkciju da nam ukaže u kojim odnosima, sa kim i gde nam je dobro, i na taj nas podstiče da unapređujemo kvalitet našeg života.
Recimo da smo sada zajedno na sastanku. Ja sam nešto krenula da iznosim i kolega me nekoliko puta prekida i iznosi svoje mišljenje. Ja sam ljuta. Ljutnja je moja autentična emocija u ovoj situaciji. Ja primećujem kako sam se naljutila i tu ljutnju koristim kako bih intervenisala. Kažem kolegi: Hoću da završim rečenicu. Sačekaj, molim te. Kolega je uvažio moj uvremenjeni zahtev i nakon što sam nastavila da pričam primećujem kako je moja ljutnja prošla. Ljutnja je zahtev za promenu ponašanja. U ovoj situaciji iskoristila sam ljutnju kao informaciju da mi ne prija to što me kolega prekida i zauzela sam se za sebe.
Kada smo u kontaktu sa našim emocijama, mi možemo u svakom trenutku primiti informaciju šta nam je važno, kako se osećamo, a razumevanje emocija i njihove funkcije nam pomaže da ih integrišemo u naše mehanizme donošenja odluka. Veći stepen emocionalne pismenosti nam omogućuje da gradimo smislene relacije sa drugima, da imamo veći nivo prisutnosti i više konstruktivnih opcija u komunikaciji sa drugima.
Neko će u ovom trenutku reći, ali ja ne osećam emocije
Da bismo razvili emocionalnu pismenost, prvi korak je da radimo na sopstvenom kapacitetu da prepoznamo svoje emocije. Neki ljudi umeju da prepoznaju svoje emocije i o njima rado pričaju. Mnogo je više onih koji nemaju takvo razumevanje svojih emocija.
U knjizi Školovanje srca (2003/2007) Šteiner piše o skali emocionalne svesnosti koja se kreće od otupelosti kao najnižeg stepena emocionalne svesnosti do emocionalne interaktivnosti kao najvišeg stepena.
Ljudi koju su u stanju otupelosti, nisu svesni svojih emocija, čak i kada su one jake. Drugi mogu po njihovoj neverbalnoj komunikaciji da prepoznaju emociju, ali osoba sama u svom doživljaju je ne prepoznaje. Naravno, pošto emocija postoji, ona se negde skuplja i povremeno može da osobi ”prelije čaša” u vidu burnih emocionalnih reakcija. Za početak svesnost se gradi kroz shvatanje da ove reakcije nisu izazvali drugi, nego da je osoba neko vreme zanemarivala svoje emocije.
Nešto blaži stepen emocionalne nepismenosti je prepoznavanje emocije kao fizičke senzacije. Osoba može osećati teret u grudima, ali neće to tumačiti kao tugu. Ili će osećati bol u stomaku i probleme sa varenjem, možda pritisak u vilici, a da to ne povezuje sa svojim besom. Ukoliko osetite neku vrstu grča ili bol u telu prilikom situacija koje su vam važne ili stresne, možete se pitati šta bi vam taj deo tela rekao da može da govori. Nekada za odgovor treba strpljenja i brižnosti prema sebi.
Učenje emocionalne pismenosti može biti poput učenja novog jezika. Isprva je teško naći prave reči, ali kada se pređe ta emocionalna barijera, vokabular za izražavanje emocija i diferencijacija rečnika je sve bolja. Sa razumevanjem emocija širi se i razumevanje uzroka koji dovode do emocija. Osobi postaje jasnije šta oseća i zašto to oseća.
Hajde da pogledmao sledeću situaciju. Kolega je napredovao i upravo je dobio ključeve novog auta ili se uselio u sjajnu kancelariju ili otputovao da radi u drugu zemlju, i vi osećate ljubomoru koju ne želite ni sebi da priznate. Otkud sad to? Inače ne osećate ljubomoru, pa zašto biste sada?
Ali, iskrenim uvidom u svoje ponašanje možete prepoznati da ste ljubomorni. Ova emocija je zapravo kombinacija straha da vi možda nećete dobiti takvu priliku, ljutnje što odlazi ili što možda niste vi na njegovom mestu i stida da to ispoljite.
Empatija je oblik intuicije
Što više razumemo svoje emocije, veće su šanse da ćemo bolje razumeti emocije drugih ljudi. Više iskustva u razumevanju i korišćenju sopstvenih emocija postepeno razvija i nau sposobnost da prepoznamo i uvažimo emocije drugih ljudi, Tako razvijamo sposobnost empatije.
”Empatija je oblik intuicije koji se odnosi isključivo na emocije.” (Stajner, 2003/2007, str 72.)
Sposobnost empatije nam može pomoći da brže sagledamo drugu stranu priče, ono što sagovornik oseća i što možda uzrokuje njegovo ponašanje. Ova sposobnost je korisna u deeskaliranju i rešavanju konflikta. Naravno, sama empatija ima smisla ukoliko je proverimo u interakciji sa osobom.
Pet veština emocionalno pismenog lidera
Steiner je identifikovao pet osnovnih veština koje su neophodne za razvoj emocionalne pismenosti:
- Prepoznavanje sopstvenih emocija: Lideri svesni svojih emocija razumeju koja je funkcioja emocija i kako one utiču na njihovo ponašanje i donošenje odluka.
- Razvoj empatije: Sposobnost lidera da razumeju i saosećaju sa emocijama drugih ljudi ključna je za izgradnju poverenja i efikasnu komunikaciju.
- Upravljanje sopstvenim emocijama: sposobnost da se oseća i misli u isto vreme je važan kvalitet koji imaju svi ljudi. Taj kvalitet je kao mišić kome je potrebna vežba i strpljenje da se razvije. Mi možemo da biramo u kojoj meri i kako ćemo izraziti emociju, kako ćemo je iskoristiti u svom ponašanju i sa kojom svrhom.
- Kapacitet da se ispravi emocionalna šteta: Ljudi su nesavršeni. Tako je i na poslu. Nekada nam se čini kao dobra ideja da odreagujemo na određeni način. Naknadno shvatimo kakvu smo štetu napravili. Spremnost da se preuzme odgovornost za svoje ponašanje, za grešku i da se kaže ”Izvini” kada je to potrebno su važne karakteristika emocionalno pismenih lidera.
- Emocionalna interaktivnost: Ova veština podrazumeva sposobnost lidera da efikasno komuniciraju sa drugima na emocionalnom nivou, razmenjujući osećanja i gradeći dublje veze.
Transakciona analiza u organizacijama
Ovim tekstom sam želela da vam približim koliko je zapravo bogatstva i nijansi u odnosima prisutno u našem svakodnevnom radu. Pored toga što na poslu drugi nešto kažu ili urade, pored formalne razmene informacija, jedan deo nas neprestano opaža šta se dešava između redova. To što pročitamo između redova presudno utiče na naše ponašanje. Transakciona analiza nudi niz koncepata koji pomažu liderima u organizaciji da razumeju ovaj neizrečeni, psihološki nivo poruke.
Mi intuitivno znamo da li smo zadovoljni, bezbedni, poštovani, tretirani kao jednakovredni i taj osećaj se ne može prikriti ili negirtai time što ćemo se držati krilatice ”to je samo posao”. Posao lidera je daleko lakši kada lider ima razvijenu emocionalnu pismenost. Onda su male šanse da mu promakne nešto što je ostalo da ”visi u vazduhu”.
Edukator i supervizor (PTSTA-O), osnivač Akademije za organizacioni razvoj i konsulting, Growth Code



