Kako biste opisali evoluciju vaše uloge u HR-u tokom poslednjih 10
godina?
Unazad 10 godina moja uloga u HR-u je doživjela višestruke promijene. Pri tome ne mislim isključivo na promjenu pozicija koje su se kretale unazad 10 godina od pozicija s regionalnom odgovornošću do direktorskih, da bi na kraju završila u poduzetničkoj ulozi. Bez obzira na ove pozicijske promjene, HR uloga se promijenila iz operativne i reaktivne uloge u kompaniji u stratešku i proaktivnu ulogu. Neovisno o razini ili poziciji unutar HR-a sve više su potrebne vještine koje obuhvaćaju razumijevanje šire slike poslovanja te toga kako HR utječe i doprinosi poslovanju.
Unazad 5 godina suočavamo se i s potrebom za puno većom kreativnošću u kreiranju aktivnosti koje će omogućiti radna okruženja za rad više generacija u jednom timu ili organizaciji. Potreba za suradnjom je sve veća i izraženija u bilo kojem dijelu poslovanja zbog dinamike rada, dok u isto vrijeme otpor prema novim generacijama nažalost raste. Uloga HR-a u trenutno treba odigrati jako važnu ulogu u izgradnji sinergije među ljudima na način da kreira okruženje u kojem će svi imati priliku izraziti svoje potrebe bez nepotrebnog osuđivanja i gdje će postojati volja za međusobnim razumijevanjem i prilagodbom.
Koji je najveći izazov sa kojim se trenutno suočavate kao HR lider, i kako mu pristupate?
Trenutno najveći izazov koji se pojavljuje je kako HR procese učiniti što jednostavnijima za sve strukture u kompaniji. Brzina poslovanja, česte promjene smjera rada i načina vođenja, nove generacije koje dolaze, promjene na globalnom tržištu jednostavno diktiraju tempo. Ako HR nije u stanju brzo reagirati i prilagoditi svoje procese novonastalim situacijama može doći do gubitka ključnih ljudi, nepokrivenosti poslovanja s dovoljno resursa ili do neadekvatno razvijenih kompetencija. Procesi koji su tromi i više opterećuju rad i organizaciju više ne mogu opstati. Srećom, razvoj odličnih HR alata koji sadržavaju elemente umjetne inteligencije itekako mogu pomoći u rješavanju ovog problema.
Danas zaposlenici ne žele raditi nešto za što ne vide svrhu ili im oduzima više vremena nego što daje koristi. Ovdje nastupa uloga HR-a da alarmira neprilagođenost i rizik zbog sporosti sustava.
Šta mislite, šta danas pravi razliku između dobrog i izuzetnog HR tima?
Izuzetan HR tim uvijek će se pitati: Što još možemo napraviti da damo doprinos poslovnom rezultatu?
Takav tim neće se držati ustaljenih obrazaca naučenih prije nekoliko godina, to su ljudi koji traže nove načine, koriste nove tehnologije da sebi olakšaju posao i da mogu više vremena provesti s ljudima u interakciji i kreaciji.
Članovi izuzetnog HR tima konstantno unapređuju svoje znanje i to znanje primjenjuju u praksi. Imaju dobar networking iz kojeg uče i primjenjuju najbolje prakse u svojim organizacijama.
Kad je u pitanju kultura kompanije oni su prvi koji će svojim primjerom pokazati na koji način kompanija funkcionira i spremni su dati feedback kada vide da nešto nije u skladu s načinom ophođenja ili suradnje.
Koji je najvredniji savet koji ste ikada dobili od CEO-a ili nekog kolege lidera – i kako vas je to oblikovalo?
Iako je taj savjet došao u periodu kad sam već bila izgrađena osoba i HR lider, savjet odnosno rečenica CEO-a prije dosta godina bila je: „Nije bitno što možemo napraviti nego je bitno što trebamo napraviti.“
Iako mi svi znamo da je najlakše napraviti ono što već znamo i možemo, prave promjene i doprinos događaju se onda kad odlučimo raditi ono što je potrebno bez obzira znamo li kako. Kada to odlučimo, preokrenut ćemo cijeli svijet da dođemo do rješenja i način na koji je potrebno izvršiti zadatak.
Kad god se nađem ispred zida i ne znam kako dalje, sjetim se te rečenice. I onda gledam kako izgraditi prijelaz preko zida na najprikladniji mogući način, što nekad znači da moram investirati vrijeme da bih nešto novo naučila.
Kako gledate na implementaciju veštačke inteligencije i automatizacije u HR procese? Šta je realnost, a šta hype?
Umjetna inteligencija neophodna je i rekla bih neizbježna. I sigurno se ne radi o hypu. Vezano na sve što sam ranije napomenula, ako želimo da HR procesi budu jednostavni i da nisu oni koji opterećuju nego daju doprinos, implementacija AI-a je neizbježna.
Zašto npr AI ne bi preuzeo kreiranje opisa poslova, na temelju razgovora koje HR obavlja s zaposlenicima da bi definirao što netko radi? Ne bi li bilo puno jednostavnije u sustav ubaciti bilješke sa razgovora i prepustiti tehnologiji da kreira prijedlog?
Ili zašto ne bi AI bio dio performance management procesa kako bi se izbjegla subjektivnost i pristranost?
Općenito gledano, zaposlenici u svim odjelima su danas preopterećeni s velikom količinom zadataka. Ponekad do te mjere da nemaju vremena niti razmisliti je li nešto ispravno ili nije. Rade automatizmom i ne pitaju se može li nešto brže i jednostavnije. U tom segmentu vidim velik utjecaj i pomoć umjetne inteligencije koja treba i može preuzeti zadatke koji su opterećujući a na čovjeku je da i dalje koristi svoje moždane kapacitete za kreaciju i davanje dodatne vrijednosti na ljudski način
Kako vi ostajete inspirisani i u toku sa promenama u industriji? Imate li lične rutine, izvore informacija, ili ljude koji vas “guraju” napred?
Trenutno najveća inspiracija u mom poslu je činjenica da sam prije nekoliko mjeseci krenula razvijati privatni posao. Ta odluka sazrela je nakon što sam zajedno sa dvije izuzetne i sposobne žene počela razvijati priču koja se zove 3Collective. Svaka je stručnjakinja u svom području i svojoj ekspertizi, karakterno smo različite i upravo radi toga činimo odličnu cjelinu. Naše zajedničke rutine su sastanci i podjela informacija o novim poslovnim prilikama, mogućim edukacijama koje trebamo proći i projektima na kojima želimo zajedno raditi.
Osim toga networking koji gradimo ili koji ima svaka od nas neiscrpan je izvor informacija o trendovima u HRu, liderstvu, upravljanju i slično. Često odlazimo na meetupe ili konferencije, pa tako i same organiziramo dosta događanja na kojima okupljamo sve zainteresirane te međusobno dijelimo razmišljanja i znanje. Kao i u svemu što radimo zajedno, vjerujemo da je podjela znanja ključ napretka svake organizacije neovisno o veličini te upravo iz tog razloga najveću inspiraciju nalazimo jedna u drugoj.
Dodatno, u svjetlu well beinga i potrebe da sve radimo na jednostavan i lagan način, odmor i vrijeme za refleksiju je ono što nam daje snagu i inspiraciju za daljnje angažmane.
Katja Matić, Suosnivačica
