O HR karijeri sa...

O HR karijeri sa… Ivanom Pupić

U današnjem intervjuu “O HR karijeri sa” razgovaramo sa Ivanom Pupić, Head of Recruitment and Training Teams u OTP banka Srbija. Ivana nas je kroz set različitih pitanja, sprovela kroz svoju karijeru. Podelila je sa nama svoje iskustvo, oblasti interesovanja, pogled na HR, biznis i liderstvo. ✨

Koja je najveća zabluda sa početka tvoje karijere?

Najveća zabluda bi bila da su stvari uvek transparentne, jasne i da su svi profesionalci u svojim odnosima na poslu. 😊 Na sreću, ta zabluda je brzo bila razvejana zahvaljujući pre svega kolegama koji su mi bili mentori i radom sa velikim brojem klijenata iz različitih industrija, različitih profila.

Kada bi danas bio/la HR junior, šta bi promenio/la u svom pristupu?

Trudila bi se da što vise komuniciram sa svojim pretpostavljenima, da se ne plašim da tražim feedback kao i da slobodnije komuniciram svoje ideje i planove. 

Takođe bih se više potrudila da razumem širu sliku i organizaciono poslovni kontekst u kome HR treba da funkcioniše i pruži podršku. Nekada formalno obrazovanje i literatura nisu primenljivi u biznis svetu. Mnogo su više primenljivi emocionalna inteligencija i uspostavljanje kanala komunikacije sa ključnim stakeholderima.

Koliko se promenio tvoj doživljaj HR-a na početku karijere i sada?

Mogu reći da imam mnogo manje iluzija o našem poslu. Ali imam i mnogo jasniju sliku u kakvim organizacijama želim da radim i kako mogu da ih podržim. HR je na početku moje karijere bio funkcionalno mnogo siromašniji, strateški u zapećku, a to danas nije slučaj – sada smo ravnopravni sagovornici u donošenju odluka. Manje smo funkcija podrške a više funkcija posvećena razvoju, savetovanju i unapređenju poslovanja.

Koje su to veštine i znanja koja HR treba da razvije i unapređuje tokom karijere?

HR nikada ne sme da prestane sa razvojem. Mi smo tu da budemo “ljudska” strana biznisa, a poznato je da su ljudi garantovano promenljiva “veličina”.

Ono što moramo da imamo jesu stav, integritet, lepo vaspitanje, strpljenje, tolerantnost i razumevanje. I to je neki “skill set” koji se uvek može nadograđivati.

Treba da unapređujemo svoje tehničke veštine u korišćenju podataka, da budemo veštiji u razumevanju ekonomskih trendova i poznavanju finansija, da budemo slobodni da budemo kreativni i inovativni u svojim idejama kako da “ljudski resursi” naših kompanija daju svoj maksimum. Jedino tako ćemo moći da budemo ravnopravni sa drugim biznis funkcijama i biti poštovani kao struktura koja doprinosi poslovanju, koja nije samo puki reaktivni servis.

Koji je tvoj najveći izazov na trenutnoj poziciji i kako ga rešavaš?

S obzirom na to da sam od skoro na novoj poziciji, sigurna sam da će izazova biti na pretek, ali mi je teško da trenutno procenim koji će biti najveći. Za početak, možda mogu reći da će najveći izazov biti setovanje očekivanja mog rukovodioca od mene a onda isto to od mene ka mom timu. Uspostavljanje odnosa poverenja i razumevanja zahteva vreme i angažovanje svih uključenih strana, a na to se uvek dodaje potrebno vreme i neophodna uključenost svih članova tima, pa je svakako izazov koji smatram kompleksnim.

HR i biznis – kakvo je stanje na toj relaciji danas po tvom mišljenju?

Dosta zavisi od same kulture kompanije, pozicije koju HR kao funkcija ima, podrške koju uživa od top menadžmenta. Mislim da je sve dosta napredovalo u odnosu na period od pre desetak godina. Biznis strukture su mnogo edukovanije, znaju šta žele od HRa, proaktivne su i postavljaju visoke standarde. Samim tim se i HR razvijao. Pravi HR je biznis partner, ima veliko znanje o biznisu koji prati, podržava i usmerava, a takođe je svojevrsni “coach”, emocionalna potpora i pokretač pozitivnih socijalnih odnosa u timovima.

HR kao strateška poslovna funkcija – šta nam nedostaje da bismo ovo ostvarili?

Razumevanje biznisa, ali zaista razumevanje biznisa.

Srećem mnoge kolege koji jako malo znaju o kompanijama u kojima kao HRovi rade duže vreme, ne znaju strateške ciljeve a kamoli operativne, i svode se na puko izvršavanje zahteva bez udubljavanja u svrhu istih.  Takvim odnosom se samo unižava reputacija HR-ova. Nedostaje nam razumevanje da postojimo zarad istih ciljeva, da smo u istom čamcu.😊 Usklađenost ciljeva HR-a sa ciljevima biznisa. Kooperacija. Transparentnost u komunikaciji.

Koji segment HR-a najradije istražuješ?

Segment vezan za razvoj ljudi uopšte – wellbeing i mindfulness. Ništa dobro ne možemo uraditi za druge ako nismo sa sobom u balansu. HR spada u podržavajuće profesije a tu je čest slučaj da na sebe zaboravimo. 😊

Takođe, istražujem i nove HR tool-ove i platforme koji nam mogu olakšati svakodnevnu operativu.

Tvoja preporuka za one koji ulaze u HR danas, a nisu početnici u poslu je…?

Porazgovarajte prvo sa sobom pre donošenja odluke i odgovorite sebi na ova pitanja:  

  • Da li volite ljude, sa svim njihovim vrlinama i manama? 
  • Da li HR shvatate kao poziciju ili poziv? 

Samo ako je odgovor na prvo pitanje “da” a na drugo da je to za vas “poziv” bićete ispunjeni i najmanji svakodnevni uspeh, pomoć koju pružite drugima, savet koji uputite će vas činiti srećnim.

Ako bi promenio/la industriju u nekom trenutku, šta bi te uvek vratilo HR-u?

Osećaj da u ovom pozivu najviše mogu da učinim za druge, a to je nešto što mene čini ispunjenom.

Najvažnija lekcija koju si naučio/la u dosadašnjoj karijeri?

Da se integritet i iskrenost uvek isplate. Nekada se istrajavanje u tim vrednostima može učiniti kao visoka cena, ali ako sam je do sada i plaćala – odgovorno tvrdim da je vredelo.😊

Povezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button