

U današnjem intervjuu “O HR karijeri sa” razgovaramo sa Tamarom Stanivuk, Human Resources Director u kompanii Ewe Comp d.o.o. Tamara nas je kroz set različitih pitanja, sprovela kroz svoju karijeru. Podelila je sa nama svoje iskustvo, oblasti interesovanja, pogled na HR, biznis i liderstvo.
Koja je najveća zabluda sa početka tvoje karijere?
Sam početak moje karijere je bio usmeren ka administraciji, a potom me je put odveo u prodaju. Moja posvećenost kompaniji u kojoj sam radila je bila takva da sam sebe dugoročno upravo i videla u prodaji, pa i u kompaniji u kojoj sam se tada nalazila. Veliki deo osnova poslovnog ponašanja i procesa sam upravo naučila na svom prvom poslu, na čemu sam veoma zahvalna.
Kada je povezanost zaposlenog sa kompanijom takva da zaposleni oseća potpunu pripadnost, doživljava i uspehe i neuspehe kompanije kao svoje lične, čest je slučaj da zaposleni svoju karijeru vezuje isključivo za tu kompaniju i oblast u kojoj radi. Upravo to je bila i moja najveća zabluda na početku karijere.
Mislila sam da ću raditi u istoj industriji, u oblasti prodaje, jer je to nešto čime sam vremenom ovladala. Nezamislivo mi je bilo da ću imati mogućnost da istražujem oblasti koje me interesuju, a posebno nisam mogla da zamislim da ću promeniti više industrija kroz karijeru.
Dugo sam se zadržala u oblasti HR-a, jer osećam veliku pripadnost i ljubav ka poslu koji radim, a vremenom sam shvatila da je putovanje kroz različite industrije ono što širi moje vidike i donosi neprocenjiva znanja i iskustva.
Kada bi danas bio/la HR junior, šta bi promenio/la u svom pristupu?
Usled spleta okolnosti u kojima sam se našla na početku moje HR karijere, period na poziciji HR juniora je bio veoma kratak. Samim tim sam većinu lekcija predviđenih za taj period morala da naučim značajno brže, pa je izostao deo jasnog sagledavanja sebe.
Iz ove perspektive, mislim da mi je nedostajalo vere u sebe. Onaj trenutak u kom zastanemo, pogledamo šta smo sve ostvarili, naučili, postavili, unapredili i tada dozvolimo sebi da budemo svesni da možemo i da uspemo. Verujem da bi mi to pomoglo da vidim da sam dobro usmerena, dalo snage da se jače borim za svoje ideje i podržavanje ispravnih odluka, ali i da jasnije vidim mesta za unapređenje.
Moja posvećenost i odgovornost u poslu nikada nisu bile upitne, jer sam uspela da pronađem sebe i moju pripadnost HR-u, ali bih svemu što sam radila dodala i malo vremena za sopstvenu retrospektivu i usmereniji rad na ličnom razvoju. Verujem da bi mi to pomoglo da temeljnije i u pravom ritmu nadograđujem svoja znanja i iskustva u oblasti HR-a.
Koliko se promenio tvoj doživljaj HR-a na početku karijere i sada?
Moram da priznam da moji počeci u HR vodama nisu bili takvi da su mi davali kompletan uvid u celokupno delovanje HR-a. Samim tim je moj doživljaj HR-a tada i danas mnogo drugačiji. Čini mi se da je ovo uslovljeno i okolinom u kojoj se nalazimo i celokupnim shvatanja HR-a od strane direktora, vlasnika ili menadžmenta kompanije. Svakako struktura koja strateški vodi kompaniju negde i oblikuje opsege delovanja HR-a i od njihovog doživljaja zavisi i koliko će HR moći da postigne.
Imam sreću da radim u kompaniji koja daje potpunu slobodu i poverenje HR sektoru, samim tim imamo mogućnost da budemo prisutni u svim temama gde je to potrebno. U našem timu se trudimo da svi budemo uključeni u sve što se dešava u timu i kompaniji. Svi dajemo ideje, predloge za unapređenje i rešenja. Ova vrsta uključenosti daje mogućnost svim članovima tima da dožive HR u potpunosti, ali pre svega da iskuse različite segmente HR-a i na taj način pronađu ono što ih najviše raduje i usmere svoj razvoj.
Za razliku od mojih početaka, danas shvatam da su mogućnosti delovanja HR-a i mogućnosti razvoja u okviru HR-a zaista velike i zavise od dve stvari. Jedna je vrednovanje i sloboda delovanja koja dolazi od strane menadžmenta kompanije, a druga je lična opredeljenost ka razvoju.
Koje su to veštine i znanja koja HR treba da razvije i unapređuje tokom karijere?
Čini mi se da je univerzalna veština koja je neophodna svima, komunikacija. Posvećeno slušanje, dobro razumevanje sagovornika i jasna i precizna komunikacija su osnove našeg posla, bilo da se radi o regrutaciji, nekoj potrebi koju zaposleni imaju, rešavanju konfliktnih situacija ili slično.
Svako ko je okrenut ka zaposlenima mora imati visok stepen emocionalne inteligencije. Na ovaj način će imati i mogućnost prepoznavanja emocija kod sagovornika, shvatanje kako naše ponašanje utiče na druge, a samim tim će poštovati i sebe i ljude oko sebe.
Da bi neko uspešno radio i razvijao se u okviru HR tima pre svega bi trebalo da ima razvijenu empatiju ka drugima, da oseća ljude, da ga istisnki interesuje da ih upozna i reši svaki njihov problem, da razvije mogućnost brzog i lakog razumevanja ljudi i njihovih osobina, potreba i usmerenja.
Duboko verujem da ukoliko je neko empatičan, posvećen poslu koji radi i otvoren, nema nikakvu prepreku da stekne bilo koju veštinu ili znanje, ma kako ta lista mogla da bude dugačka kada je u pitanju HR.
Koji je tvoj najveći izazov na trenutnoj poziciji i kako ga rešavaš?
Kompanija u kojoj radim postoji preko 25 godina na IT tržištu. Možemo se pohvaliti činjenicom da je 60% zaposlenih u matičnoj kompaniji, sa nama preko 10 godina. Najveći deo zaposlenih kompaniju doživljava kao svoju, a sve što se u njoj dešava veoma lično. Atmosfera u kojoj radimo je neformalna i veoma prijatna, puna empatije i podrške, ali i smeha i lepe energije.
HR sektor u okviru kompanije je krenuo sa radom pre nekoliko godina, u trenutku kada je kompanija imala nešto više od 100 zaposlenih. Prihvatanje i razumevanje HR funkcije je nešto što se dešavalo u prethodnim godinama i delom i dalje stoji kao izazov.
Duboko verujem, da za prihvatanje bilo koje nove situacije u organizaciji, nikada nije rešenje nametanje, pa ni u slučaju ove tematike. Moj tim i ja se trudimo da budemo otvoreni, da objašnjavamo razloge za određene odluke i postavke – sigurno više nego što je to neophodno u sistemima u kojima se HR razvijao paralelno sa razvojem kompanije. Veliko olakšanje nam je činjenica da su i zaposleni veoma otvoreni da izraze svoje mišljenje, ali i da pitaju ukoliko nešto nije do kraja jasno. Ta činjenica otvara komunikaciju i daje nam mogućnost da pojasnimo i našu poziciju.
HR i biznis – kakvo je stanje na toj relaciji danas po tvom mišljenju?
HR ima jedinstveni uvid u sve procese, planove i resurse u kompaniji. Neminovno je da svako ko putuje kroz HR vode i dođe do menadžerskog nivoa, na tom putu mora da upozna i biznis stranu industrije. Samim tim HR menadžeri, direktori, biznis partneri su pozicije koje objedinjuju veliki broj vrednih informacija za organizaciju poslovanja. U svakom trenutku HR zna da pronađe najbolji način za implementaciju strateških odluka menadžmenta kompanije, a sa druge strane da približi odluku zaposlenima na njima prihvatljiv način.
Verujem da je veliki broj mojih kolega baš u situaciju koju sam navela, ali sigurno postoji i onaj drugi deo koji je još uvek na tom putu. Koliko će zapravo HR moći da doprinese biznisu zavisi od rukovodstva kompanije i njihovog viđenja uloge HR-a u kompaniji. Važan momenat je i širenje svesti zaposlenima kompanije o ulozi HR-a. Ukoliko neko vidi HR kao administrativnu poziciju, bilo da je u pitanju menadžment ili zaposleni, vrednost HR-a u toj kompaniji će teško dostići neki drugi nivo od administrativnog. U tom smislu, veoma je važno osvešćivanje menadžmenta i zaposlenih, nakon čega HR može da ostvari svoj pun potencijal u samom poslovanju kompanije.
HR kao strateška poslovna funkcija – šta nam nedostaje da bismo ovo ostvarili?
U poslednjoj deceniji koja je iza nas, imam utisak da se svakako desio pomeraj na ovu temu na našem tržištu. Utisak mi je da je ranije pozicija HR-a bila prepoznata kao potreba tek onog trenutka kada se desi neki problem ili veliki i neočekivan rast. Danas, ipak mislim, da je prepoznatost potrebe za HR-om na drugačijem, višem niovu. Mislim da je ovo bazično razumevanje funkcije HR-a osnov da bismo u svesti ljudi nadograđivali važnost i doseg ove pozicije.
U svakom slučaju nam je za potpuno prihvatanje HR kao strateške funkcije, potrebna ispunjenost dva uslova. Prvi se odnosi na otvorenost menadžmenta kompanije, a drugo je odgovornost pojedinca koji se nalazi na HR poziciji da se bori za prepoznavanje HR kao strateške uloge u kompaniji.
Verujem da to često nije lako, ali je neophodno kako bi se i pogled na zaposlene i njihov način integracije u svaku od strateških odluka kompanije, uopšte i desio.
Koji segment HR-a najradije istražuješ?
U okviru kompanije u kojoj radim smo okrenuti ka treninzima i razvoju zaposlenih i tim lidera. Fokus nam je jačanje timova, veće razumevanje između tim lidera i zaposlenih. U ovom trenutku sam najviše posvećena temi treninga. Najviše volim da čitam ili čujem iskustva kolega ili feedback onih koji su bili na treningu. Iskustvo daje najbolje smernice za dalji razvoj teme.
Jedan od omiljenih autora i govornika mi je Simon Sinek. Volim njegovu energiju i posvećenost HR-u. Za mene je inspirativan i budi mi želju da produbim neku temu ili pokrenem neku akciju u okviru mog okruženja. Kada su u pitanju treninzi, trudim se da onima koji ih pohađaju unesem malo Sinekovih misli, uvek pokušam da otklonim strah ponavljajući: nije cilj da budemo savršeni na kraju, cilj je da budemo bolji nego što smo danas.
Inače često istražujem i ostale HR teme, koje mi možda u ovom trenutku nisu u fokusu. Uvek me zanimaju svetski trendovi i iskušenja u HR-u. Kroz ovu vrstu praćenja i istraživanja se jasno vidi kako se naše okruženje menja i u kom smeru. Sve to nam daje mogućnost da predvidimo buduće potrebe i bar u nekom delu pripremimo naše timove za izazove koji dolaze.
Tvoja preporuka za one koji ulaze u HR danas, a nisu početnici u poslu je…?
Dobro preispitajte vaše viđenje HR-a, raspitajte se, čitajte, tražite uvid od nekoga ko to već radi duži vremenski period. Ukoliko smatrate da posedujete empatiju, otvorenost ka ljudima, iskrenu želju da doprinesete timovima, onda ste na pravom putu.
Zapamtite da na novoj poziciji u okviru HR-a Vaša reč ima značajno veću težino nego ikada pre. U svakom trenutku ne predstavljate samo sebe lično i Vaše stavove, već i ceo HR tim i kompaniju.
Slušajte Vaše zaposlene i okolinu u kojoj se nalazite. Bilo koji strateški, kompanijski ili timski cilj nije moguće postići bez ljudi, uvek insistirajte da menadžment kompanije to dobro razume.
Budite svesni da je HR pozicija slika kompanije i trudite se da budete onakav HR kakav bi Vama prijao u Vašem okruženju.
Ako bi promenio/la industriju u nekom trenutku, šta bi te uvek vratilo HR-u?
U ovom trenutku mi je nezamislivo da radim na bilo kojoj drugoj poziciji. HR daje širinu, uvid u svaki segment poslovanja, dodir sa svim ljudima. Kada sam menjala industriju, jedan od uslova je bio da kompanija bude dovoljno velika kako bi mi predstavljala izazov, a sa druge strane ne prevelika da se ne bi izgubio direktan kontakt sa ljudima. Imala sam sreću da su u kompaniji u kojoj radim oba uslova zadovoljena. Teško mi je i da zamislim poziciju koja bi mi ispunila oba zahteva, a da mogu da zadržim ovaj nivo odgovornosti.
Ono što mi ne dozvoljava da se odvojim od HR-a je, sebično gledano, mogućnost da zapravo utičemo na najbolji mogući način na nečiji život, što nama daje neverovatan osećaj ispunjenosti i vrednosti. Ukoliko možemo da kažemo da smo na dobar način uticali makar na jednu osobu, mislim da možemo da kažemo da smo uspeli.
Najvažnija lekcija koju si naučio/la u dosadašnjoj karijeri?
Naučila sam mnogo lekcija, uglavnom iz ličnih grešaka. Nekada sam zamerala sebi što nisam pametnija da učim iz tuđih grešaka, ali sam vremenom shvatila da je mnogo veća vrednost u tome da kada pogrešiš i padneš, ustaneš i kreneš iz početka bez odustajanja. Shvatila sam da za svaki problem postoji rešenje, pa se i moje razmišljanje tako usmerilo.
Negde sam pročitala da je Nebojša Glogovac jednom rekao: “Kad mračiš, mračno je. Kad sijaš, sjajno je“. Sve je stvar izbora i ličnog stava, ja biram da bude sjajno, a ta vrsta pristupa i pozitive je delom i stečena.
Vrlo poucno i korisno za mlade talente koji tek ulaze u posao